Uranijum - gorivo budućnosti, razlog za rat i unosna investicija

"Velika Britanija ulaže dosta novca u zelena energetska rešenja, a nedavno je Rolls Royce pobijedio na tenderu kojim je država tražila razvojnog energetskog partnera za modularne nuklearne reaktore (SMR)", rekla je britanska ambasadorka Victoria Jane Harrison na nedavnoj konferenciji "Kako geopolitika i dezinformacije utiču na klimatske mjere."

Rekla je da se VB odlučila za ovaj potez jer nuklearnu energiju ocjenjuje kao zelenu i efikasnu, pošto jedan SMR "može da napaja milion domova električnom energijom narednih 60 godina". Za SMR-ove, i nuklearnu energiju generalno, interesuju se i multinacionalne kompanije poput Amazona i Googlea, koje su u oktobru prošle godine najavile opsežna ulaganja u njihov razvoj.

U nuklearnu energiju kao energiju budućnosti očigledno vjeruje i američki predsjednik Donald Trump, pošto je jedna od prvih izvršnih naredni bila usmjerena na ubrzavanje njenog razvoja. "Trump vraća nuklearnu energiju u fokus američke energetske politike", kaže analitičar Bloomberg Adrije Matej Vujanić. "Njegov plan uključuje ubrzano dobijanje dozvola za izgradnju novih reaktora i intenziviranje snabdijevanja uranijumom, što bi dodatno podstaklo ionako snažan investicioni ciklus u sektoru", smatra on.

Evropska nuklearna renesansa

Tome doprinose i planovi Evropske unije. Nuklearna energija uprkos protivljenju ekologa, naime, i u EU doživljava preporod, jer proizvodi relativno malo emisija gasova staklene bašte. Prema podacima Evropske komisije, proizvodnja električne energije iz nuklearnih izvora u 101 evropskom reaktoru povećala se prošle godine za 1,7 odsto u poređenju sa godinom ranije. Nuklearne elektrane iz 13 zemalja EU - među njima i Slovenija - prošle godine doprinijele su sa 22,8 odsto ukupnoj proizvodnji električne energije u EU.

Kao glavni razlog ovog rasta komisija navodi Francusku, koja je završila opsežniji program održavanja i modernizacije svojih 56 nuklearnih reaktora. Zemlje su sve sklonije nuklearnoj energiji, što dodatno pokreće bikovski trend na tržištu. Španija je odložila zatvaranje svojih reaktora do 2030. godine, slično je učinila i Francuska, koja je namjeravala da zatvori 14 reaktora ove godine, ali je to pomjerila na 2035. godinu.

 

AI podstiče interesovanje za nuklearnu energiju

I druge razvijene zemlje, kao što su SAD, Velika Britanija i Južna Koreja, obavezujući se na klimatskom samitu COP28 2023. godine, planiraju da do 2050. godine utrostruče globalne nuklearne energetske kapacitete. U analizi kompanije XTR navodi se da se širom svijeta trenutno gradi 50 reaktora, a u narednim godinama se očekuje da njihov broj poraste za 500. "Dugoročno se uranijum sve više pozicionira uz litijum i bakar kao jedna od ključnih sirovina energetske zelene tranzicije", govoreći o uranu kao pokretaču zelene transformacije, kaže Vujanić.

Za ovakve izvore energije sve više se interesuju i multinacionalne kompanije iz sektora visokotehnološke industrije. Microsoft i Amazon povećavaju svoje investicije u nuklearnu energiju, jer na taj način podržavaju izgradnju novih naprednih data centara namijenjenih za podržavanje sistema vještačke inteligencije (AI).

"Vještačka inteligencija, a naročito širenje data centara, doprinosi izuzetno visokoj i stalnoj potrošnji električne energije", smatra Vujanić, koji dodaje i to da američki tehnološki giganti nuklearnu energiju "vide kao pouzdan i ekološki prihvatljiv izvor energije". Amazon, Meta i Google su se iz tog razloga početkom godine obavezali na podršku razvoju nuklearne industrije, u skladu sa inicijativom usvojenom na COP28.

"Računarska snaga raste, veća instalacija servera zahtijeva jednu nuklearnu elektranu, zbog AI će se potrošnja električne energije značajno povećati", kaže Luka Snoj, šef odjeljenja za reaktorsku fiziku u Institutu "Jožef Stefan". Dodaje i to da je njihovo interesovanje za nuklearnu energiju razumljivo, "jer se radi o stabilnom, niskougljeničnom i vremenski nezavisnom izvoru energije."

To odražavaju i podaci o njenoj potrošnji. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, tehnološke kompanije godišnje troše oko 415 teravat-sati (TWh) za rad svojih data centara, što predstavlja približno 1,5 odsto globalne potrošnje električne energije u 2024. godini. Tokom posljednjih pet godina ova potrošnja je rasla po stopi od 12 odsto godišnje. Snoj kaže da kompanije uslijed njihovih rastućih potreba za energijom razvijaju "i fuzijske elektrane".

ETF koji prati uranijum ostvario rast od 22 odsto

Najnoviji zajednički izvještaj Međunarodne agencije za nuklearnu energiju IAEA i Agencije za nuklearnu energiju (NEA) predviđa da će se kapaciteti nuklearnih elektrana do 2050. godine u odnosu na 2022. godinu u ekstremnom slučaju povećati za 130 odsto.

IAEA je u svom izvještaju objasnila da je nuklearna energija ušla u novo doba, jer je interesovanje za nju dostiglo najviši nivo od naftne krize sedamdesetih godina prošlog vijeka. Godišnje investicije u nuklearnu energiju povećale su se u tri godine od 2020. za skoro 50 odsto, naveli su. Potražnja za nuklearnom energijom tako drastično raste da stručnjaci IAEA upozoravaju da će postojeće rezerve uranijuma biti iscrpljene do 2080. godine. Godišnja svjetska potrošnja uranijum kreće se oko 90 hiljada tona.

 

Povećana potražnja, projekcije o povećanoj potrošnji električne energije iz nuklearnih izvora i ograničena nalazišta uranijuma poskupljuju osnovnu sirovinu na međunarodnim tržištima. Očekuje se da će svjetski tržišni deficit porasti na sedam odsto do 2025. godine, dok će dugoročni deficit iznositi pet odsto do 2030", objašnjava analitičar Bloomberg Adria, koji dodaje da će cijena urana do 2028. godine "dostići 80 dolara po funti". Njegova cijena je nedavno skočila na 75,5 dolara po funti, što je najviša vrijednost ove godine i znatno više od desetogodišnjeg prosjeka od 50 dolara.

 

To znači da uranijum postaje privlačan i investitorima. Na otvorenom tržištu ga nije moguće kupiti kao druge sirovine, ali je moguće učešće preko ETF fondova koji se kotiraju na berzi, kupovinom akcija kompanija koje eksploatišu uranijum odnosno kompanija u nuklearnom sektoru. "ETF fond koji prati uranijum (URA.US) ostvario je od početka godine rast od 22 odsto ", kaže Vujanić. Radi se o ETF fondu koji je vezan za kompanije koje eksploatišu ili prerađuju uranijum i proizvode komponente za nuklearnu industriju. Investiranje u uranijum moguće je kupovinom akcija kompanija iz nuklearnog sektora, kao što su najveći kazahstanski Kazatomprom (KAZ.UK) ili kanadski Cameco (CCJ.US).

Treba, međutim, spomenuti da je tržište uranijuma posljednjih godina doživjelo najmanje dva špekulativna berzanska balona. Najveći je bio između 2005. i 2007. godine, kasnije je rast cijena zaustavila i nesreća u Fukušimi 2011. godine; medveđi trend trajao je narednih 10 godina.

Snoj: Uprkos Iranu snabdijevanje je stabilno

Nuklearna energija je trenutno ponovo aktuelna kako zbog povećane upotrebe, tako i zbog izraelsko-iranskog konflikta. Izrael napad na islamsku republiku opravdava argumentom da je ona u završnim fazama razvoja nuklearnog oružja. Izraelske snage takođe dnevno napadaju iranske nuklearne instalacije širom zemlje. Prema Snoju, to neće uticati na stabilnost snabdijevanja uranijumom niti na povećanje njegove cijene.

"Tržište uranijuma i njegovog obogaćivanja je već uhodano, a lanci snabdijevanja su stabilni. Iran nije značajan igrač na svjetskom tržištu", objašnjava Snoj i dodaje da bi oscilacije cijena eventualno mogle biti prouzrokovane širenjem geopolitičkih posljedica konflikta ili prekidom pomorskih ruta.

Najveći proizvođač uranijuma je Kazahstan, koji je 2022. godine doprinio sa 43 odsto svjetske proizvodnje, drugi je, Kanada, tek 15 odsto. Glavni dio izvoza se posljednjih godina usmjerava više ka Rusiji i Kini, a manje ka SAD i Evropi. IAEA je pod okriljem Ujedinjenih nacija osnovala banku uranijuma u Kazahstanu, koja članicama koje se pridržavaju sporazuma o neširenju nuklearnog oružja obezbjeđuje uranijum ukoliko ga one ne mogu pribaviti na drugi način, izjavio je profesor Snoj u razgovoru za Bloomberg Adriju.

Kopač: Iran još uvijek nije na tom nivou, obogaćivanje uranijuma za bombu je kompleksno

Velike nuklearne države, SAD, Rusija, Francuska, Velika Britanija i Kina, obavezale su se sporazumom o neširenju nuklearnog oružja (engl. Treaty on the Non-Proliferation of Nuclear Weapons) da će manjim zemljama u zamjenu za to što se one odriču proizvodnje nuklearnog oružja, dostavljati nuklearno gorivo.

Potpisnik sporazuma je i Iran, od kojeg su prije nekoliko dana stigle najave da parlament priprema zakon za izlazak. Stručnjak za odbrambenu ekonomiju Erik Kopač i predavač na Fakultetu za društvene nauke kaže "da su velike korake za njegovo narušavanje preduzele SAD i Rusija od 2018. godine".

Kopač navodi da Iran posjeduje 400 kilograma, dakle 60 odsto obogaćenog urana. "Kad bi se ovaj obogatio na 90 odsto, to bi bilo dovoljno za 10 nuklearnih bombi", procjenjuje, a istovremeno kaže da podizanje procenta obogaćenog uranijuma "nije tehnološki jednostavan postupak". Ključne su centrifuge, a Izrael ih je oštetio najmanje dva puta do sada, dodaje.

Glavni proizvođač i izvoznik obogaćenog uranijuma je inače ruska državna kompanija za nuklearnu energiju Rosatom, koja proizvede približno polovinu ukupnog obogaćenog uranijuma na svijetu. Između 20 i 25 odsto evropskog uvoza je i poslije rata u Ukrajini ruskog porijekla.

Evropa, stoga, prema izvještavanju FT razmatra uvođenje embarga na ruski uranijum po uzoru na embargo na uvoz ruskih fosilnih goriva. "Od ukrajinskog rata naovamo shvatili smo da smo previše zavisni od Rusije, zato se grade novi kapaciteti za obogaćivanje uranijuma u EU i SAD, koji u to ulažu milijarde dolara", kaže Snoj. Prema najavama Evropske komisije, postizanje potpune nezavisnost očekuje se do 2030. godine.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar